Konjogojstvo

Uzgoj konja na području Republike Hrvatske kroz povijest je uvjetovan društvenim, gospodarskim i vojnim kretanjima. Nositelji provedbe programa uzgoja konja u Hrvatskoj u prošlosti su bile ergele u vlasništvu veleposjednika, crkve ili vojske. Sredinom 1990-ih počinje stvarni sustavni uzgojni rad u konjogojstvu na široj populaciji konja, koji se kontinuirano usavršavao i unapređivao sa ciljem uspostavljanja kvalitetnog i pouzdanog sustava.

Danas Ministarstvo poljoprivrede pridonosi uspostavi i radu uzgojnih udruženja, te uspješno surađuje sa uzgajivačkim savezima i udrugama. Svi podaci o kopitarima, njihovim vlasnicima i posjednicima te izdanoj dokumentaciji upisuju se u Središnji registar kopitara Republike Hrvatske pri Ministarstvu poljoprivrede.

Odjel za uzgoj kopitara na usluzi je svim vlasnicima i korisnicima kopitara sa ciljem pružanja svih informacija vezanih za uzgoj kopitara.

U okvirima međunarodne suradnje, a u svrhu kontrole uzgoja, Ministarstvo surađuje s uzgojnim udruženjima drugih zemalja (primjerice Weatherbys, WAHO, LIF i dr.).

Uzgojni programi

Licenciranje pastuha, ocjena kobila i ispit radne sposobnosti najvažniji su postupci provedbe uzgojno selekcijskih mjera kojim se ocjenom vanjštine i radne sposobnosti izabiru najkvalitetnije jedinke koje će svoje kvalitete i genetski potencijal prenositi na potomstvo. Navedene uzgojno selekcijske mjere detaljno su propisane uzgojnim programima kojeg odobrava resorno ministarstvo, a kojeg provode priznate uzgojne organizacije u konjogojstvu Republike Hrvatske.

Uzgojni programi pripisuju minimalne kriterije uzgojno selekcijskih mjera koje odabrane životinje svrstavaju u klase, te temeljem kojih se iste upisuju u matične knjige.

Provedba uzgojnog programa pojedine pasmine čini glavnu okosnicu uzgojnih odredbi Europske unije, naročito Uredbe o uzgoju životinja (EU 2016/1012) koju su obvezne slijediti i primjenjivati sva priznata uzgojna udruženja unutar zemalja članica Europske unije.