Istarski magarac

Pretpostavke su da počeci uzgoja magaraca u Istri sežu u vrijeme Rimskog carstva, odnosno u vrijeme migracije vrste mediteranskom rutom. Također je opravdano pretpostaviti da je migracijska ruta dospijeća magaraca na područje Istre tekla upravo od sjevera Afrike, preko Italije do Istre te da su se magarci tom rutom nastavili širiti prema sjeveru Europe. Istarski magarac je naslao na području centralne, južne i zapadne Istre. Tijekom oblikovanja istarskog magarca povremeno je unošen genom krupnijih, prvenstveno talijanskih pasmina magaraca. Istarski magarac je važan za povijesni i kulturni identitet podneblja Istre. Rezultat je svjesnog djelovanja istarskih težaka kroz minula stoljeća te povijesnih previranja i kao takav nedjeljiv predstavlja živi spomenik podneblja.

Opis pasmine i proizvodne odlike: Istarskom magarcu svojstvena je čvrsta konstitucija, veliki kvadratičan okvir. Visina do grebena je od 125 do 135 cm. Glava je nešto veća, ravnog do blago konkavnog profila s dugim ušima koje imaju bijele dlake u unutrašnjosti. Očale su bijele i dobra izražene. Gubica je bijela s crnom regijom nozdrva. Vrat je širok, muskulozan i dobra nasađen. Greben je dug i izražen, leđna linija uglavnom blago ulegnula. Sapi su strme, srednje mišićave s istaknutim sakralnim dijelom. Prsa su srednje dubine, ali uska. Trbuh je pravilno razvijen, rijetko obješen. Rep je nisko nasađen s čupom dugih dlaka na završetku. Noge su čvrste s jakim kostima. Kopito je srednje veličine, tvrdo s rijetkim deformacijama. Boja trupa je većinom crna, rjeđe tamno smeđa i siva. Trbuh kao i unutarnja strana stegana je od sive do bijele boje. Križ i zebrice nisu ili su slabo uočljive. Griva je crna, izražena i stršeća, a rijetko pada na stranu.

Istarski magarac se uzgaja u centralnom, južnom i zapadnom dijelu poluotoka Istre.